Šta vi želite danas?

A ja bih samo da se ušuškam u krevet i prespavam dane bez tebe. Da ne objašnjavam da sam dobro, samo nisam zainteresovana za nešto drugo. Voljela bih da izbjegnem laganje da sam zauzeta  kako nekog ne bih povrijedila odbijanjem. Da nekako smirim savjest koja pulsira da danas moram uraditi nešto korisno. Ne moram, neću, ne želim i sasvim je u redu. Danas mi se ne bira kojim putem da krenem. Danas  bih da sjedim na sredini nekog puta i puštam da neko ili nešto dođe ka meni. Pitanja koja kljucaju u glavu: Šta ćemo sad? Završili smo jedno poglavlje? Koji su nam ciljevi? Misliš li se buditi? Odlučiti? Krenuti? Odmahnula bih rukom i odbacila kao nepoželjnu misao i samo rekla: „Sada nećemo ništa“. „Ništa?“, začuđeno pita savjest. „Ništa od toga.“, govorim. Samo ćemo da se ušuškamo.