Biljana Nedić

Čekajući labuda

Lijepo mi je sa njim, ugodno. Smijemo se. Posmatram ga. Na šakama, mu se vide vene, volim to, asocira na[…]

Eto, sanjam da mi prvo pitanje koje postavim kada negdje dođem ne bude: „Kakav Vam je toalet?“ Dođe konobar i[…]

Uvuče se zebnja neka. Plakao bi, a oči suhe. Vrištao bi, a glasa nema. Fali ti, a ne znaš ko.[…]

Drhtala je kao prut kada ga hladni vjetar podsjeti na dolazak zime. Bolio ju je svaki pokret koji je morala[…]

Upoznam nedavno grupicu nekih novih ljudi. Njihov susret sa mnom je pun pitanja: Ko te kupa? Kako se oblačiš? Kako[…]

Svaki svoj dan planiram do najsitnijih detalja, ako želim da protekne kako treba. Gdje ću parkirati, da li pada kiša,[…]

„Svako zlo, za neko dobro“ Koliko olako shvatamo sve jednostvane, stare, narodne izreke. Ne vidimo koliko je zaista mudrosti u[…]

Svjetlost koja je dopirala ispod do pola spuštenih roletni sudarajući se sa onom koja se nazirala iz hodnika, razbijala je[…]

Neko će to nazvati hrabrošću, neko ludošću, ja to zovem ljubav. Ljubav, ta velika riječ koja je uzrok i posljedica[…]

Dođe vrijeme kada ti sopstveni život opali toliki šamar da konačno progledaš. Govorili su mi dragi ljudi: “Nemoj da pristaješ[…]