U mojoj porodici zimski praznici počinju krajem novembra. Prvo je rođendan mom bratu, onda krene niz praznika, niz rođendana. Januar sam planirala ostati kod kuće i odmoriti se. Moja Savka (drugarica) predlagala je put na more. Kako sam to komentarisala u kući, moji su odlučili da mi to bude rođendanski poklon i dali mi novac.
Savka, njena strina, Savkin prijatelj i ja. Naš let je bio iz Trevisa iz Italije. Let sa povratnom kartom koštao je 115 eura. Troškove za gorivo i parking za auto na aerodromu platili smo po 50 eura.
Kupili smo SMS karticu u Hrvatskoj kako bismo sve vrijeme boravka imali internet. Usput smo pojeli brdo sendviča i kolača koje smo ponijeli sa sobom. U našim ruksacima bila je lagana garderoba, a na nama kaputi. Hladnoća u Italiji bila je gotovo nepodnošljiva, jedva sam čekala da uđemo na aerodrom. Čekali smo naš let u hali koja je ličila na frižider za pohranu povrća i voća-da i dalje sam se smrzavala. Stefan i ja ubijali smo vrijeme posmatrajući ljude i izmišljajući ko bi mogli biti i čime bi se mogli baviti.
Kao i obično, ulazimo prvi u avion. Ne sjedimo skupa. Svaki put naglasim kako su moja kolica skupa i da ih paze. Gledam prtljag koji pakuju i ne vidim da su ubacili moja kolica. Dešava se ljudima da ih izgube i to mi je već alarm za uzbunu. Ne vidim stjuardesu, moji su daleko od mene i već me hvata panika. Italijani će uvijek ispoštovati pravila, čak i kada im kažem na primjer da nema potrebe da me vežu u kolicima, oni će to učiniti. Ipak, opreza nikad dosta. Na moju sreću pored mene sjedaju biciklisti iz Slovenije i brzo rješavamo situaciju, moja kolica su posebno obezbijedili. Odahnem i zadrijemam. Budim se dok letimo iznad ostrva. Prelijepo je, uživam u pogledu i razgovaram sa članom ekipe biciklista koji mi kaže kako će oni cijelo ostrvo da pređu biciklima.
Slijećemo. Skidamo kapute, presvlačimo se u nešto komotnije i uzimamo auto koje smo rentali. To nas je koštalo po 50 eura za šest dana. Auto ili bicikl, ko šta voli. Najbolji načini za obilazak ostrva. Smještaj smo platili po 190 eura za šest noćenja. Apartman u kojem smo imali sve potrebno. Hranu smo spremali sami. Za sve dane boravka, koštalo nas je po 50 eura.
Ostrvo je raj za one klasične turiste. Prelijepe plaže, šetališta, suvenirnice, restorani. Pristupačnost za kolica gotovo savršena. Plaže imaju pristup u vidu drvenih staza, na nekima se možete poslužiti plastičnim kolicima za ulazak u vodu. Takođe na plažama postoje pristupačni toaleti kao i tuš kabine. Prvi put sam se na plaži osjećala kao čovjek. Mogla sam da pijem koliko sam htjela i šta god sam htjela bez bojazni gdje u WC. Prvi put sam istuširana i mirišljava otišla sa plaže i prvi put sam se spuštala na gotovo svaku plažu na koju sam htjela. Talasi su bili ogromni i kupanje nije bilo moja prioritetna stavka, ali naravno da sam zaplivala u Atlantskom oceanu. Postoje plaže koje su nepreporučljive za kupanje, ljudi se i pored upozorenja od opasnosti kupaju, ali postoje i one koje su ograđene i sigurne (naravno da sam kupala u ovim drugim). Šetališta su duga i mnogo ljudi se odlučuje iznajmiti skuter (ne klasični nego onaj za ljude sa otežanim kretanjem). Ja sam uživala da trošim svoje mišiće, kilometrima sam gurala svog merdžu (kolica) na ručni pogon hahaha.
Svako veče ispraćali smo Sunce na počinak. Zalasci su očaravajući, posebno uz muziku i vino. Pored predivnih plaža, tu su zelenilom okićeni parkovi, trgovi, vrtovi. Mnogi od njih su javni, a ni ulaznice nisu mnogo skupe, ako se odlučite za neki koji se plaća. Kao i svuda, na plažama su razne ponude. Hrana, piće, masaže, peškiri, pletenje pletenica i slično. Ja sam uživala u mohitu i dobila sam pletenice u boji. I da, Stefan i ja smo preskupo platili dvije krofne jer je on zagrizao prije nego smo pitali za cijenu, tako da nam je uredno naplaćeno 15 eura za dvije krofne-budite pametni.
Jedan od naših dana boravka je bio rezervisan za posjetu Masci za koju kažu da je jedno od najljepših mjesta na cijelim Kanarima. Mali zaseoku, na 650 metara nadmorske visine sa očaravajućom ljepotom potpuno nepristupačan za kolica, ali oku savršeno primamljiv. Sam uspon do njega, čak i iz auta je bio nevjerovatan doživljaj. Uska i krivudava cesta okićena raznim biljkama uglavnom kaktusima. Na nekoliko kvadrata možete vidjeti sva četiri godišnja doba-biljku koja je ogoljena, sa cvatom ili sa plodom. Seoce u sred grebena. Prijatelji mi pomažu da se spustimo do samog ulaska u selo. Dolazimo u restoran sa savršenim pogledom na okean i uživamo narednih sat vremena. Postoji staza koja vodi sve do plaže, veoma strma i spuštanje do nje, kažu, traje oko 3-4 sata. Moju žal za pentranjem i spuštanjem kozjim stazama samo zanemarim i uživam u onome što imam.
Posljednji na popisu je obilazak planine-Teide. Najviši vulkan u cijelom Atlantskom oceanu i treći najviši vulkan na svijetu sa nadmorskom visinom od 3 718 m. Upijala sam svaki trenutak dok smo se vozili ka vrhu. Nažalost, žičara nije radila kada smo mi došli tako da je posjeta vrhu ostala za neko naredno putovanje. U okolini su staze kojima možete šetati i uživati u pogledu na najviši vrh Španjolske. Ono što me posebno oduševilo jesu upravo te staze kojima sam se kretala sama. Da smo se detaljnije informisali i dogovorili, pokušala bih sa usponom prema vrhu, pa dokle me staza, kondicija i uslovi odvedu. Kako sam ljubitelj trilogije Gospodara prstenova i Hobita, ovi predjeli su me podsjetili baš na to, pa je muzika koju sam slušala bila inspirisana istoimenim filmom.
U međuvremenu smo pokušali na našem balkonu koji gleda prema obali dočekati srpsku Novu godinu, ali smo zaspali prije ponoći. Legalno je kupiti proizvode od marihuana u bilo kojoj prodavnici. Mi smo se odlučili podijeliti jednu cigaretu-kao pravi amateri čekali smo da se nešto desi, od toga smo napravili šou i shvatili da se ništa neće desiti.
Generacijski i karakterno ne spojivi proveli smo šest prelijepih dana zajedno. Ja sam dobila strinu i ponovo shvatila da ne morate biti sa nekim u krvnom srodstvu da biste ga zavoljeli kao da to jeste.
I da, ostvarila sam onu misao „samo želim biti na nekoj plaži i reći UNA TEQUILA POR FAVOR“ hahahaha.
