Uvuče se zebnja neka. Plakao bi, a oči suhe. Vrištao bi, a glasa nema. Fali ti, a ne znaš ko. Krenuo bi, ali ne znaš kuda. Počeo bi, ali nemaš mustre. Radovao se, a ne znaš čemu. Grlio, a ruke prazne. Probudio, ali san ne pušta. Plovio, ali čamac bušan. Ljubio, ali se usne ne miču. Volio, ali ko to prima ljubav? Težio, samo nema cilja. Čuvao, samo da nađeš blago. Stvarao, ali misli prazne. Postojao, samo gdje se to bivstvuje? Davao, ali kako odabrati poklon? Vjerovao, ali nam nisu limiti isti...
Prazno...
A opet, ima svega...
Ili si samo ti prazan...
Dozvoli, neka i boli, samo neka bude. Jer si živ, samo kad osjećaš.