Bezbroj svakodnevnih, neprimjerenih i bespotrebnih pitanja o nečijem životu. Zabadanje nosa u kesu, odluke, krevet, život. Šta to ima u mojoj kesi što će tebe da nahrani? Ko je to u mom krevetu čije će otkrivanje identiteta zadovoljiti tvoje potrebe? Hoćeš li dobiti svoj život ukoliko se dovoljno upetljaš u moj? Da li će saznanje kako je i da li je moja kuća uređena napraviti od tvoje dom? Ili će možda informacija o mom budžetu napuniti tvoj novčanik?
Radim nešto nemoralno, suprotno društvenim normama, osuđuješ me. Nećeš ti nositi moj sram, ako ga bude. Oblačim ono što mi je udobno, a ne ono što ti misliš da bih trebala. Koliko sam to platila, da li je novo ili polovno? Vjeruj ni to ti ne može pomoći da izgledaš bolje od onoga što jesi.
Za koga se udajem, sa kim se viđam, prilika je ili nije za mene? Ja sam tu priliku birala, pa i da bude neprilika, ne brini neće tebi naštetiti. Misliš li stvarno da je njegov izgled koji ti očima vidiš jedini odraz njegovog bića? Pogledaj svoje ogledalo, zagledaj se dobro u tu osobu koju vidiš. Misliš li da će samo po društvenoj definiciji „normalan“ biti i po mojoj mjeri? Može li mi njegov novčanik kupiti sreću, njegovo auto odvesti do zvijezda, njegove usklađene godine sa mojim dati sigurnost? Ljubav to hoće, a ti ne troši vrijeme ispitujući moju, ako se tvoja gasi.
Neće moje školovanje, znanje, ni inteligencija popraviti ili umanjiti tvoju. Posao koji ja biram ne znači da je dobar i za tebe. Ja biram svoj putokaz i nije me briga što je možda taj put duži od tvog ili teži. Počela sam kasno, završila sam prerano, postoji li uopšte vrijeme? Iako postoji ono je baš u pravo vrijeme za mene, za tebe možda i nije. Jesam li mogla ili trebala drugačije? Nešto sam uradila ili nisam? Odbijam da mi život prolazi u kajanju i preispitivanju, ako je to tvoja odluka, izvoli. Prošlost imaju svi, ne zagađuj budućnost njome ako je neprijatna.
Kakav si ti prijatelj ako me znaš osuditi, a ne znaš saslušati? Možeš li zamisliti da zamijenimo uloge? „Ja bih se ubila na tvom mjestu“ kažeš. Ne bi, vjeruj da ne bi. Kao što vidiš živa sam na svom mjestu. A ti, živiš li? Voliš li nekog? A tebe, voli li neko? Razumijete li se i poštujete? Raduješ li se kome i da li tebe čeka nečiji zagrljaj?
Ja ću da biram takvog, ja ću da ležim na oblaku sedmog neba ili da jedem govna koja sam sama birala. Čuješ li? JA! Šta ima nekome da paše ili ne paše moja odluka. Da li su moje mane meni teret ili nauk. Da li ja trpim ili otkačim sve što mi se ne sviđa? JA to odlučujem. Ti kao moj prijatelj, ako to jesi, trebalo bi da shvatiš. Mogu da ti se svidim takva ili ne. Možeš da me prihvatiš ili odbaciš. Osuđuj, okreni leđa, spusti glavu…to si TI. Biram da ne budeš, ne želim da ti praviš izbore u mom životu.
Meni je stalo do mene i zato: MOJE odluke, MOJE breme, MOJA nagrada, MOJA kazna, MOJ ŽIVOT.