Ljubav ne kasni

Znaš li da zvijezde večeras isto ne sjaje bez tvojih očiju? I ono prošarano nebo skrilo je svoje boje. Večeras se i Mjesec zaklonio da putniku bez lapme ne osvijetli put. Drveće je utišalo šuštanje i zaustavilo sokove da se miris ne širi ako se ni tvoje nozdrve ne šire udisajući. Podigla se neka sparina, neuobičajena za ovo doba godine ona ljetna pritisnuta isparavanjem nekih rijeka, visokih temperatura… Ljudi imaju drugačiji izraz lica, zamagljeni su i teško je razaznati boju im glasa, teško je centrirati poglede, smijati se šalama, oduprijeti svom nedostajanju i naći utjehu u tvom povratku kad god srce ti odluči pokrenuti korake. Neka nevidljiva neman pokušava stisnuti mi vrat da ne dišem, ubjeđuje me da ću disati samo ako pristanem na njene uslove. Ali ja znam da baš kad joj se suprostavim mislima o tebi drhte joj ruke.

Živjeti ne znači disati, živjeti znači  istopiti se na tvojim grudima. Postiditi kosmos veličinom tvog zagrljaja. Zaustaviti kretanje Zemlje tvojim usnama na mojim. Mjeriti vrijeme po satima provedenim sa tobom. Pokazati da komedija ne znači izazivanje smijeha izmišljenim rečenicama, uštimanim gestikulacijama, uvježbanim pokretima, smijeh je tamo gdje te ljubav golica gdje si najosjetljiviji. Život je dokazati da je glad samo fizički nagon i da ju ti utoliš rečenicama koje nisam mogla čak ni da izmaštam. Život je osjetiti sve to i pustiti. Jer se ljubav ne veže, ne prisvaja, ona ne pati. Ona samo postoji. Nikada ne kasni, ali nikada ni ne žuri. Nastani se u nečijem srcu i ako je gajiš to joj postane dom. I ko god kroči u tvoj dom ima privilegiju uživati u njenom društvu. Lako se razmnožava pa možeš ponijeti njen pelcer i zasaditi je svom srcu. Onda imaš sopstveni dom u kojem cvjeta ljubav i ne treba ti ništa drugo da bi  bio srećan. Ukoliko gost i dođe, sa istim stanarem kao tvojim, vaša se sreća samo umnoži još više i onda shvatiš koliko visoko i neograničeno možeš da rasteš.

Jaka i prava ljubav je kao jako i pravo prijateljstvo. Vrijeme i daljina mu ne mogu ništa. Oduševljenje tom spoznajom može samo ojačati sadašnji trenutak i osigurati budućnost. Prospu se slike same, čak ne moraš ni maštati, a sve što zamisliš se obistinjuje. Nisi više svoj, a opet nikad bliže sebi nisi bio. Spoznaja te prave ljubavi bude tvoj oslonac i saputnik do nekog novog puta, uzvišenijeg. Sve ono što su ti do juče nametali kao negativno i loše preobrazi se u odsustvo ljubavi i postaje prihvatljivije.

Kada te ljubav zagrli i shvatiš da si našao sve što si tražio, osjetio sve za čim ti je srce žudilo, dobio sve što si priželjkivao… Kada ostaneš bez kiseonika, ali i dalje dišeš, ostaneš bez snage, a nikad se sigurnije nisi osjećao, odrekneš se svega što si stekao za taj momenat… onda potvrdiš da je svako odricanje i čekenje bilo vrijedno.