Te neke puke formalnosti, kada neko čita pozdravne riječi, nešto otvara ili zatvara i u jednoj rečenici toliko toga upravo otvori i zatvori. Opet smo mi, kojima je život podario neku okolnost koja je malo drugačija ili možda teža od okolnosti nekih drugih ljudi, neki heroji obavljajući najjednostavnije stvari. Drugi sve znaju kako je nama u našoj koži, a uglavnom nam je mnogo teško po njihovim predpostavkama. Pa smo zbog toga izvanzemaljska bića jer smo uopšte pristali da eto takvi živimo. Čak se i radujemo i zbog toga nam treba svaki aplauz, podrška i pomoć, onih koji se pojave na tim OTVARANJIMA-ZATVARANJIMA, jer nas je snašlo to, ne daj Bože nikom, „ZLO“ .
Ošamari me. Zabruji mi u glavi od tog udarca. Da već ne sjedim, srušila bih se. Sva mi se čula izoštriše u znaku pitanja, šta ovo bi? Gledam ljude oko sebe i vidim na licima svih nas koji se borimo onaj razočaravajući odbrambeni osmijeh. Osjetim grč, mučninu i pitam se, šta radimo svih ovih godina grabeći ka površini rasvjetlenja dok se gušimo u dubokim površnostima da se izjednačimo u svim segmentima društva koje nas svjesno ili nesvjesno odbacuje. Pričaš, dokazuješ se, objašnjavaš, spuštaš dostojanstvo na najmanje grane kako bi podigao svijest bar malo iznad krošnje i onda te nepripremljeni ljudi za ta OTVARANJA-ZATVARANJA pokopaju i to ne uz korijen pa da rasteš ponovo, nego tik uz njega, da ga gledaš i razmišljaš za šta si se borio? Ne osuđujem neznanje, ali ne volim nepripremljenost. Pročitaj, pitaj, informiši se, osjeti, otvori oči, pogledaj gdje si, pitaj ljude kako su. Šta je uopšte „ZLO“ ? Ako je definišemo kao sotonu, pa jesu li moja kolica sotona? Ili mi je invaliditet zaposjeo dušu, um, tijelo? Kako neko može olako shvatiti i uportijebiti jednu tako veliku riječ?
Osoba koja dođe da otvori događaj, otvori mnoga pitanja, a zatvori u neku malu sobicu nečiji znoj, trud, ulog, napor, energiju, godine zalaganja, obrazovanja, edukacija, riječi, misli… Popeti se na peti sprat u kolicima, u zgradu bez lifta je ništa u poređenju sa borbom protiv stereotipnih mišljenja. Nismo mi heroji jer imamo invaliditet, mi smo heroji jer se herojski nosimo sa nametnutim „ZLOM“.