…Kad tamo…

…Otvori se neki drugi svijet. A ti kao neko bojažljivo dijete, ali radoznalo, viriš iza ćoška. Sve je misteriozno, a opet nekako jednostavno. Pomalo neobično i možda u suprotnosti sa tobom, ali ugodno. Zavejano, a nije hladno. Put uzak, ali možeš proći. Neizvjestan, ali čvrst.
...I ne ubjeđuje te, ne dokazuje se, ali vjeruješ. Ne drži te čvrsto za ruku, ali znaš da nećeš pasti. Ništa ti ne nudi, a ti nekako osjećaš da ćeš imati sve. Ne brani ti da odeš, a ti želiš ostati. Ne veže te, ali ti ne bježiš.
...Tada ti ne trebaju romani, jer pišeš svoj. Ne trebaju ti potvrde i odobrenja drugih jer se ništa neće promjeniti time. Ne trebaju ti laskave riječi, ukrasi, pokloni...dovoljno je „Biće sve u redu“. Nestane bojažljivo dijete u tebi, ohrabri se, odvaži i krene koračati u taj nepoznati svijet.