Gdje se sakrio osmijeh?

  • 3
    Shares

Ponekad se usne moraju raširiti da bi se pokazao osmijeh, ali ne uvijek. Kada se srce smije, odzvanja snažnije i duže. Ljudski stroj je savršeno osmišljen i usklađen. Ali priznaj da mu nekada i sam izmijeniš podešavanja i onda upireš prstom u sve što nailazi pored tebe i etiketiraš kao krivca za svaki kvar tvog stroja. A kriv si ti i ja i svi mi, samo to ne vidimo jer je teško staviti sebe ispred sebe.

Nije uvijek virus kriv što imaš temperaturu. Depresiju nije donio tvoj bivši partner. Kako neko ko odlazi može nešto da donese?

Pokreni se malo. Pogledaj stare fotografije, tu je osmijeh. Zagledaj se u roditeljske izborane ruke, nasloni se na njihove grudi i slušaj, tu je osmijeh. Zagolicaj brata ili sestru i kad padnete na pod od borbe ko će koga više golicati pogledaj to lice, tu je osmijeh. Pozovi svoje prijatelje iz djetinjstva na kolač koji ti i nije baš dobro ispao i dok ti lažu da je jaaaakooo ukusan, zagledaj se u njihove oči, tu je osmijeh. Igraj se sa svojim ljubimcem i kada u igri krene juriti za svojom sjenkom po zidu, tu je osmijeh. I kada sve krene naopako, onako kako nisi zamislio, priželjkivao, maštao, sanjao, pogledaj u nebo, u tek olistalo drvo, pupoljak koji samo što nije rodio novi cvijet, osvrni se otvorenih očiju oko sebe, gledaj i slušaj, tu je osmijeh.

Ono što te slomilo, ustvari te je oslobodilo. Ono što te opeklo, to te naučilo. Ono što te rasplakalo, hidriralo je tvoje beonjače. To što je neko galamio, isprao ti je sluh. Onaj što ti je uputio hrpu ružnih riječi, a ti ih nisi primio, otkrio je ljubav u tvom srcu. Osmijeh se nije sakrio, ako nije okom vidljiv. Neka vam se duša uvijek osmjehuje.